Sedmica bosanskog jezika i književnosti
U našoj školi je od 14.11. do 18.11. održana SEDMICA BOSANSKOGA JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI. Naši učenici su imali priliku da pokažu svoje izvanredne talente u pisanju literarnih radova na određene teme. Spojili smo užitak sa takmičenjem i uživali u recitacijama naših prijatelja. Posebno je zanimljivo bilo takmičenje prvih razreda u zagonetkama što je unijelo pravi takmičarski duh u sedmicu. Sve to su uljepšali učenici pokazujući svoje glumačke i pjevačke sposobnosti u zabavnom programu.
Jednom davno Mudri Umjetnik Svojom rukom kreatorskom načini ljepoticu koja je poput ruže među mnoštvom trnja i korova, čista poput najsvježije rose na listu. Njen životni vijek je na neodređeno vrijeme postavio,kako se ljudi prema njoj budu odnosili, toliko će njen životni vijek trajati. Mnogima će ljepota njena iskušenje biti, zbog nje će se i suze proliti, ali najviše će ih od nje mudrosti naučiti tako što će u njoj sebe pronaći.
Svakog dana, poput gorske princeze, šetala se ona, jedna i jedinstvena-Una. Dolinama je često šetala igrajući se s malom djecom, ponekad se utrkujući s hrabrim plivačima. U njenim bistrim očima ogledalo pronađoše oblaci i drveće, iz njenih čistih ruku, mnoga žedna bića vode se napiše.
Ali,zbog ljepote njene, mnogi ljubomorni postaše, pa poput zlih kraljeva, princezu Unu u zatvor prljavi zatvoriše. Bića mala, što su se nekad s Unom igrala, u čudu su zarobljeništvo njeno posmatrala.Nestao je sjaj iz očiju njenih,a i smirujući glas joj je utihnuo poput opalih listova jesenjih...
Poslije hladne zime, dok se mirisnim snijegom osipalo voće, u zatočeništvu školjke, kapljica Una biser postade. Mala bića ljudi postaše, a ne zli kraljevi, što je mnogo ljepše, pa školjku otvoriše, i u njoj biser pronađoše. Ljepotica Una ponovo se šetala, negdje skakutala, a negdje se poput opranih vunenih zavjesa previjala...Zahvaljujući njoj, ljudi su svoje mane i vrline otkrili, u bistrim očima njenim sebe su pronašli, a time su i mnoge znamenitosti otkrili...
Tako se davno osmišljeni zapis Umjetnikov ostvari:Ljudi za ljepotom nek tragaše, i na kraju,u ljepoti trag Njegov otkriše...
Merjem Omeragic 1C
Ovaj svijet ne poklanja nikome ništa, sve moramo osvojiti
Zovu me umjetnik. Zovu me pjesnik. Neki čak kažu i boem... Često se zapitam: „Ma znaju li oni uopće šta to znači? Znaju li oni kako je to živjeti na marginama požutjele stranice jedne velike knjige, knjige života ovog grada? Kako je to živjeti u mraku i zagušljivosti ove garsonjere, a sanjati svjetlost i prozračenost prostranog doma?“ Ne znaju oni to... Ne znaju... Međutim, znaju oni tražiti. Znaju tražiti uvijek novije i ljepše stihove i strofe, novo ushićenje, senzaciju. A moje pero i ja smo već otupjeli. Papir žuti i nestaje. Uljana lampa troši posljednje kapi svoje esencije...
Jesam ja umjetnik, pjesnik, čak i boem. Ali vi zaboravljatešta sam ja ustvari... Čovjek! Ja sam prije svega čovjek, zaboga! Otkud vam pravo da me stavite u blato, a od mene očekujete zlato?! Ljudi, shvatite da ovaj svijet ne daje nikome ništa, sve moramo osvojiti, zaraditi. Proliti znoja, suza, krvi... A ja sam samo čovjek od krvi i mesa. Ja nisam anđeo kome hrana, voda i san nisu potrebni. I nije mi dovoljna samo Božja ljubav. Trebam onu ljudsku, tjelesnu i duhovnu. Bože, kao li još uspjevam stojati uspravno, disati? Nešto me drži, u to sumnje nemam. Da nije moja muza? Ah, moja muza, moja inspiracija... Ona vam je blago rečeno jedan veliki materijalista. Neće ta moja inspiracija da mi dođe kada nemam hrane, drva, ulja za lampu... Razumijem ja nju. Čak se ni ona ne želi pokloniti nekome tek tako, i nju se mora pridobiti. Nego, recite vi meni, moram li ja i ljubav pridobiti, zaraditi? Samo pitam, jer ne znam. Otkad znam za sebe ja sam sam, pa predpostavljam da je ljubav ista kao i moja inspiracija. Materijalista, zar ne?! Vi mi recite, molim vas. Ja jednostavno ne znam.
Evo, da se zahvalim Bogu, lijepo sam se najeo ovih posjednjih komada kruha i masla, pa sam spreman napisati još poneku pjesmu. Kako god ste vi gladni mojih stihova, tako sam i ja vaših ukusnih jela. Ili barem još malo kruha i masla. Znam, dat ćete mi još kada ispjevate moje stihove i popratite ih milozvučnom muzikom. Barem se nadam da će tako biti. Za sada mi preostaje da ovu hladnoću pokušam prevariti starom otrcanim dekama, i čekam...
Jasin Hodžić, 3a |
